Radnja se događa krajem mjeseca svibnja ili početkom mjeseca lipnja 1992, prilikom srpskih napada na općinu Odžak i branitelje na potezu desno s.Gnionica – s.Jošavica – s.Botajica lijevo s.Pećnik – s.Jakeš. Na desnom potezu su stalno bili raspoređeni domaći dečki iz brdskih sela općine Odžak (s.Potočani, s.Vrbovac, s.DiG.Svilaj te prema potrebi manji broj ljudi iz ostalih sela, dok je na lijevom potezu bili mještani napadnutih sela pojačani ljudima iz Odžaka i prema potrebi uskakivanjem jedinica koje su bile koliko-toliko slobodne. Moja jedinica je bila raspoređena na desnom krilu i svakodnevno smo bili izloženi artiljerijskim napadima. Jedinica je bila sastavljena od veoma mladih ljudi (maksimalna starost oko 30 godina) i bili smo jedinica koju se prebacivali gdje god je zapinjalo.
Tog dana, krajem mjeseca svibnja, nas desetak, išli smo u nasilno izviđanje ispred naših položaja. Imali smo srpske maskirne uniforme na sebi. S nama su bili i dvojica topničkih izvidnika HV (u uniformama HV), koji su radili popis ciljeva na tom pravcu. Uglavnom, obavili smo izviđanje, postavili par mina na pravcima koje nismo mogli vizualno kontrolirati (sve je to šumski i brdski predio), te smo se počeli izvlačiti prema našim položajima.
Stigavši na par stotina metara do naših položaja, sjeli smo u šumi da se odmorimo. Mislim da nije prošlo više od par minuta, kada smo primijetili da za nama idu trojica uniformiranih ljudi (dvojica su imali srpske maskirne uniforme a treći SMB), dvojica u maskirnim uniformama su imali i pancir košulje na sebi (one teške policijske) te smo odmah shvatili da su neki posebni jer malo ih je u to vrijeme imalo takvu opremu.
Pripremili smo se, ležerno usmjerivši oružje i čekali da dođu do nas. Njima oružje nije bilo u rukama već na ramenima… Došavši do nas, jedan od njih (imao je onu pločicu sa činom) upita oštro, vojnički: VOJSKO, IZ KOJE STE JEDINICE? Tada se ovaj topnički izviđač okrenuo i na rukavu su mu ugledali oznaku HV. Zgrabili su puške i počelo je…opalili su 2-3 metka.
I mi smo pucali … Udaljenost je 5-6 metara … Svakim metkom pogađamo ih … Meci ih podižu i bacaju… Iz pancirki im se puši gdje god dobiju metak … pali su… samrtni hropci… živci odumiru … i sve se smiruje.
Prilazimo im, zadižem donji dio pancir košulje i vadim CZ99 i stavljam ga sebi za pojas, zgodan trofej. Pretražujemo ih i dalje, nemaju nikakve osobne dokumente, samo radio vezu, karte i bilješke. Na njihovu policijsku motorolu traže ih … VUK …Takvo su ime koristili na pozivima … Eh, VUK je naletio na lovce … Došao je iz Knina i ostavio kosti u Odžaku u koji vjerovatno nikad nije ni kročio. S obzirom da se okršaj dogodio na 5-6 metara, sva trojica su ubijeni a naš topnički izvidnik je dobio metak u rame. CZ99 imam i sada…
Tek nakon puno vremena, u sferi interneta, znajući da je jedan od njih visoko kotirao, pronašao sam podatak koji sam tražio. Major Milivoj Rašula (negdje se spominje RAŠUO) bio je komandant bataljona SVK (prvi u klasi na akademiji, onda u Titovoj gardi kao jedan od odabranih). Na drugoj strani teško je pronaći podatak o tom događaju, kriju ga kao zmija noge…
Na istom mjestu, nakon petnaestak - dvadesetak dana (sjećam se da je bio blagdan Sv. Ivana Krstitelja), uvukli smo u zasjedu jednu njihovu ID grupu od desetak ljudi i sasjekli ih. Pustili smo ih na čistinu (pedesetak metara udaljenosti) i tada otvorili vatru… Bila je to ista jedinica ili Vukovi s Vučjaka jer su oni bili na tom pravcu…Nosili su u napadnim djelovanjima MB60…kasnije je radio protiv njih…
Nema komentara:
Objavi komentar