ODŽAK - PRVI PRELAZAK ID SKUPINE POSLIJE PADA

Pokušati ću opisati jedan događaj ratne 1992 za koji veoma mali broj ljudi zna, te na koji smo krenuli samoinicijativno, bez znanja pretpostavljene komande i bilo kakvog službenog odobrenja…. Kao što sam u ranijim opisima nekih događaja rekao, rođen sam i živio u bosanskoj posavini, u hrvatskom selu općine Odžak. Odžak je pao 13.07.1992. te se dio ljudi priključio postrojbama HV-a i nastavili se boriti protiv neprijatelja na bosanskobrodskom bojištu, te kasnije na oraško šamačkom…
Mojoj matičnoj jedinici u HV, priključilo se oko tridesetak dječaka iz mog i susjednih sela, te smo zajedno nastavili boriti se jer nismo htjeli prihvatiti stanje koje je tada bilo na terenu… Izgubili smo prijatelje, kuće, zdravlje … ostao nam je još samo život … njega smo stavili na raspolaganje sudbini … više nismo imali šta dati… Događaj koji ću opisati, desio se polovicom mjeseca srpnja 1992, mjesec dana nakon pada Odžaka..

Odradili smo teren na BB bojištu te smo dobili par dana odmora. Na odmor smo išli u Sl. Brod (s obzirom da nismo imali svojih kuća)… Ja sam u to vrijeme živio u Osječkoj ulici u SB-u, a ostali dječaci u okolici SB-a… Tih (slobodnih) dana  dolaze nam iz Švicarske dva prijatelja (Andrija i Mačak, imali su C vize tamo), te smo stalno bili u kontaktu i družili se. Jednom u toku takvih druženja, raspravljali smo o proteklim događajima (po tko zna koji put), te odlučili da se prebacimo na područje općine Odžak, te izvršimo nasilno izviđanje na tom području… Nisam bio za takvu avanturu iz razloga što službeno nikakve intervencije nisu bile planirane na tom području, smatrao sam da je to bespotrebno a rizik je bio ogroman i bez izgleda za bilo kakav uspjeh… Pokušavao sam na sve načine da ih odgovorim od toga ali oni su odlučili i nije bilo nikakve šanse odgovoriti ih od toga…

Dogovoreno je da se kreće sutra kasno naveče i ljudi koji će ići, ja i Vihor (braća), Andrija i Usan (braća), Nediljko i Marko (braća), Lipa i Mačak… Dogovoreno je da ja ostajem na HR strani (bio sam na štakama i nisam se mogao brzo kretati) te ću održavati vezu sa njima i eventualno ih navoditi na pravac kretanja prilikom izvlačenja ako bude nekakvih problema, a njih sedmorica će preko Save. Interni dogovor je bio da ako krene po zlu…vraća se na polazno mjesto, a mrtvi se ne izvlače.  Sutradan popodne, okupljanje kod mene, pripremamo oružje i opremu za boravak na neprijateljskom teritoriju, te prvim sumrakom krećemo u Slavonski Svilaj…

Dolazimo do prve kuće (ranije dogovoreno s vlasnikom kuće da ćemo doći) u selu i vozilom (kombi) prolazimo kroz dvorište i dolazimo do savskog nasipa. Tu čekamo noć. Čamac je bio ranije pripremljen i lagano smo opremu ubacivali u njega… Vidim na licima da su ljudi nestrpljivi…Ne priča se puno. Noć je pala, pozdravljam se sa njima i ekipa kreće…
Ispratio sam ih do vode…sjedaju u čamac i kreću…pratim ih pogledom i drhtim…valjda od uzbuđenja…volio bih da sam sa njima, a svjestan sam da bih im smetao… Čamac pristaje na bosansku stranu rijeke i oni izlaze…vidim obrise još minut-dva i oni  nestaju u noći… Zadržavam se na obali još pola sata-do sat vremena (meni se čini vječnost)…buljim u noć…osluškujem…ne čuje se ništa…

Sjedam u kombi, radio veza je uključena, skeniram frekvencije, ali nema nikakvih sumnjivih razgovora ili dešavanja na radio vezi…Povremeno izađem, prošetam do rijeke, osluškujem … tišina … začuje se pljusak ribe u rijeci, povremeni krik neke ptice, ali ništa što bi me upućivalo na nekakva dejstva…zabrinut sam, bojim se…za njih…
Oko pola tri ujutro, signal na radiju…grabim mikrofon … odgovaram… govorimo prema utvrđenim šiframa … vraćaju se…izvlače…Pitam jesu li u paketu? Kažu da nisu…Traže da ih navedem na pravac…Uplašen sam. Uzimam signalni pištolj (bivše JNA) i ispaljujem raketu u zrak. Javljaju da ju vide i da su na dobrom smjeru.
Na Savi sam, tresem se, što od hladnoće što od straha… Čujem vesla…Dolaze… Brojim ih…Petorica…Dvojica nedostaju…

Pristaju uz obalu i izlaze iz čamca, nedostaje Mačak i Usan… Pitam šta se dogodilo, odgovaraju da su naišli na bunker u selu i da je došlo do kontakta, ubili su trojicu na bunkeru ali je Mačak poginuo…Usan je nestao, nije mrtav ali ga nema…Teško im je, i meni je…Pratimo pogledom vodu jer ako je Usan živ … preplivati će, odličan je plivač…nema ga…
Jutro je, nema nikakvih znakova na Savi… U daljini, na bosanskoj strani, čujemo buku oklopnog vozila, ali nema pucnjave niti znakova da se nešto posebno događa. Sjedamo u kombi i odlazimo uz Savu da obavijestimo naše jedinice uz Savu, da ne pucaju ako neko bude plivao sa bosanske strane…Odlazimo za SB, teško nam je, pogotovo Andriji, brat mu je.

Uglavnom, da skratim, sutradan me obavještavaju (HV) iz Oprisavaca, da je jedan preplivao na njihovom rajonu…Sjedamo u kombi i pravac Oprisavci. Usan je…grlimo ga…ispitujemo.  Kaže, kad je počela pucnjava, Mačak je išao prvi u koloni, on je bio drugi (obojica su iz Donjeg Svilaja i poznavali su teren), Mačak je pogođen rafalom u grudni koš a njemu je metak pogodio pušku i izbio ju iz ruku, te se on odmah povukao nazad među kuće. S obzirom da je ostao bez oružja povukao se među kuće i nastavio se kriti i probijati prema centru sela. Kaže da je nailazio na njihove bunkere i patrole ali da se krio i čekao noć te je noću nastavio kroz njive prema Savi. Na Savu se probio u toku noći, ali nije noću smio plivati da ga naši nebi upucali. Mačak je mrtav razmijenjen nakon dvadesetak dana. Poginuo je pedesetak metara od svoje kuće.

Pokušao sam što vjernije opisati ovaj događaj, ne sjećam se točnog datuma ali sam želio da ostane zapisan zbog Mačka i ostalih ljudi koji nisu žalili svoje živote krećući u neizvjesnost na teritorij koji je bio pun neprijateljskih vojnika.
Bio je to prvi prelazak neke skupine na teritorij općine Odžak, mjesec dana poslije pada istog.

Master
http://www.uhd91.com/index.php/domovinski-rat/ratne-prie/207-odak-prvi-prelazak-id-skupine-poslije-pada.html