Slučajno – ili ne ?

Moje rodno mjesto u Bosanskoj Posavini brojalo je oko 550 kućnih brojeva. Ako uzmemo u obzir, da je velika većina radno sposobnog stanovništva bila na «privremenom radu» u zapadnoj Europi, ako uzmemo u obzir, da su njihovi roditelji i djeca tada živjeli na području mog rodnog mjesta, dobićemo prosječnu brojku od 3-4 osobe po kućnom broju, što bi u konačnici iznosilo između 1650-2200 osoba koje su stalno živjele tamo.

Vjerujte mi, u vrijeme stradanja, na tom području, bilo nas je između 35-40, koji smo ratovali. Mogu prozvati svakog od nas poimenice. Iz mog mjesta, od nas koji smo ratovali, ranjenih je petnaestak. Poginulih u borbi je četvorica. Poslije pada Odžaka, civila je likvidirano trinaest. Napominjem, LIKVIDIRANO, jer su to sve stariji ljudi koji nikada nisu bili u uniformi, nisu pružali nikakav otpor, nisu imali niti nosili oružje... nisu nikomu naudili... nisu se osjećali krivima... zato su ostali... nažalost...

Dotaknuću se naslova ove priče, spomenuti ću samo poginule u borbi...

Božo – slučajno ili ne? Noć prije njegove smrti, izgalamio sam se na njegovog brata koji je plakao i govorio da će mu brat poginuti. Ranjen sam od iste mine od koje je poginuo...

Folko – slučajno ili ne? Nisam ga htio ubaciti u postrojbu još 1991., kad je to tražio, plašio sam se da bi mogao nastradati a bio je jedini sin u oca, ubacio sam ga u postrojbu poslije pada Odžaka, na njegovo inzistiranje, poginuo je malo nakon toga. Bio sam s njim dan ranije...

Garac – slučajno ili ne? Noć prije, bili smo zajedno u jednom lokalu u Slavonskom Brodu, razgovarali smo o sutrašnjem danu. Sutradan je poginuo. Sjećam se dobro riječi koje je izgovorio tada: «Znaš, (moje ime),, meni sve ovo liči na vojnu vježbu – mi samo trebamo tamo ući». Rekao sam mu da ovo nije vježba, da se treba dobro čuvati... Sutradan, okružen, nije se htio predati, ubio se zadnjim metkom.

Mrgan – slučajno ili ne? Dan prije smrti, oni ulaze u autobuse u Bukovoj Gredi. Ja sam pored autobusa i gledam ih kako se vesele sutrašnjem danu. Prilazi mi njegov brat Mato i onako u šali me pita: «Kume, kako će proći bajo (brat) – on ne zna plivati». Odgovorio sam mu da će bajo poginuti, da ne pliva natrag. Te moje riječi me progone, sutradan je bajo poginuo, zašto sam morao to reći?

Slučajno ili ne? Ostao sam živ. Rat se zaboravlja, poginuli i ranjeni, svi oni koji su nosili pušku se prozivaju, upitam se, zašto sam ostao?

Slučajno ili ne? Možda zato da prenesem istinu o njima, da podsjećam da su postojali...


Master
http://www.uhd91.com/index.php/domovinski-rat/ratne-prie/3421--sluajno--ili-ne.html