Dan koji ostaje urezan u sjećanju, nama, koji smo preživjeli...
Teško je izgubiti prijatelja, ali kad izgubiš sedmoricu u istom danu .. nikada nećeš zaboraviti…. Kao što je već napisano, preuzeli smo položaje od domaćih brigada (lijevi susjed 106 – desni 104). Uz povremeno artiljerijsko – pješačke napade, ginulo se, bivalo ranjenih … a stojimo u mjestu. Nama, koji nemamo gdje, nemamo svojih kuća, nije odgovaralo takvo stanje. Uvijek smo pokušavali napraviti što više udaraca neprijatelju u nadi da ćemo se približiti što više svojim kućama.
31.12.1992 plan je bio ispraviti liniju, uzeti što više i udariti što bolnije. Interventna jedinica je trebala probiti crtu, uništiti neprijatelja i pripremiti teren za uvođenje drugog ešalona za preuzimanje dostignutih položaja. Rano ujutro bili smo na početnim položajima, 15-ak ljudi je bilo na 20-ak metara ispred bunkera i rovova neprijatelja. Tamo je teren specifičan, bili smo u vodi do grla a zadnji dan u godini…
Ušli smo puzeći u njihove rovove, likvidirali 2-3 njihova (šokci s prigušivačima) i otpočela je vatrena priprema. Nebo i zemlja su gorjeli, iskreno govorim, do tada nisam osjetio toliko vatre sa naše strane, valjda je to sav bijes i nemoć koju smo imali tada odjednom istresena…
Digli smo ih … uništavali …
Udarali su i oni … gori … koordinirao sam našom artiljerijom … dječaci tuku kao da rukom spuštaju, kao da su ovdje…Napredujemo, polako … ali ide … stižemo pred kraj sela … ispred je nekakav kanal a iza njega Batkuša. Na lijevom krilu pogibaju i prvi naši…govori se šifrirano ali znamo šta je …ne znamo tko … ginu i oni … pratimo ih na vezi … traže pojačanje, pucaju…
Borbe se vode na desetak metara, jedan naš pada ranjen … drugi mu priskače da mu pomogne … mina pada pored njih i obojica ginu. Teško je…tvrdo…dobili su pomoć…mi nemamo više nikoga…izvlačimo se nazad 200 metara i tu se utvrđujemo. Oni pokušavaju protuudar ali ne uspijevaju … crta je ispravljena na pola sela. Da li je to vrijedilo, pišljivo selo u koje nikad prije nismo zakoračili niti sam poslije rata tamo prošao.
Teško je u tim trenucima razmišljati o poginulima, svakog od tih dječaka osobno poznaješ i sa svima si jako vezan … i …na tom pravcu su mi bila dva brata i bratić (sin od strica), znaš da je puno mrtvih … a ne znaš tko je…
Sedmorica … su natopila svojom krvlju prokletu vukojebinu.
Zadali smo im velike gubitke tada a još veće par mjeseci kasnije kad su oni pokušali da vrate što smo im uzeli. Tada smo ih sasjekli, uvukli u zasjedu i doslovce sasjekli sa njihovim tenkom koji smo im uzeli u Vučilovcu.
Master
http://www.uhd91.com/index.php/domovinski-rat/ratne-prie/199-brvnik-2.html
Nema komentara:
Objavi komentar