„Što da umrem kad mi vrijeme nije“

Drame koje se događaju u ratu kao da žive izvan medijske pozornosti, a baš one govore o hrabrosti i dostojanstvu ljudi koji su ustali boriti se protiv jedne od najcrnjih ideologija na svijetu koja je pokrenula kola zla na ovim prostorima, kazao je slikovito profesor Radovan Pavić.

Sudbina Omera Kadića, sijekovačkog mladića koji je poginuo prošlog ljeta samo je jedna od mnogih ratnih priča koje su se dogodile na posavskom ratištu, a koja govori o dostojanstvu i časti mladića koji nisu niti sanjali da bi se mogao dogoditi rat, ali kad se rat dogodio, prihvatili su borbu s hrabrošću koju je malo tko mogao očekivati.
Omer Kadić je bio tih i povučen mladić. Imao je australski pasoš i da je htio mogao je lako iza sebe ostaviti rat i otići. Ali, tihi mladić, koji je imao vrlo jaka vojna znanja, nije htio napustiti Sijekovac i svoje prijatelje, isto tako mlade, s kojima je ratovao. Njih petnaestak činili su vod kojega su nazvali "Bagdadski lopovi" (nosili su gardijske hlače, crne majice, a na glavi šarene povezane marame na gusarski način).

Omer je teško ranjen na Bijelom Brdu od četničke granate. Kako priča Reuf Mujčin, zapovjednik "Bagdadaca" kada su ga vozili prema Medicinskom centru u Slavonski Brod, u jurećim kolima nastojali su olakšati njegovo teško stanje na bilo koji način. On je, međutim, od njih tražio pjesmu.


- Koju pjesmu Omere? - pitali su ga
- Što da umrem kad mi vrijeme nije! - uzvratio je tiho govoreći refren njemu drage pjesme.

Međutim od bola nisu mogli zapjevati. Ali zapjevao je Omer. Tihi mladić pje­vao je svoju naj dražu pjesmu, umirući. Pjevanje je prekinuo pitanjem: Gdje smo?! "Kraj baklje, u Sijekovcu" - uzvratili su prijatelji. U tom trenu Omer se upro rukama o strop automobila, zaječao i izdahnuo. Baklja (rafinerijska) nije gorjela mjesecima, ali na tom mjestu i u tom prostoru kojega mogu samo na točan način definirati njegovi prijatelji i ratnici koji su se ovdje borili, kao da je ostala gorjeti. 

Vječna baklja dostojanstva i hrabrosti jednog tihog mladića iz Sijekovca, Omera Kadića. Kad je poginuo bile su mu dvadeset i dvije godine.
 


Željko Damianović 1993.