Na današnji dan u Vukovarskoj bolnici preminuo Robert Šilić od posljedica teškog ranjavanja 11. studenog na Sajmištu, ranjen je dok je izvlačio pogođenog civila
Robert Šilić rođen je 1967. godine u Konjicu, prije rata bavio se sportom, bio je snažan mladić, njegovi djedovi skončali su svoje živote na Bleiburgu, smatrao je da svojom borbom nastavlja stvaranje sna kojeg su živjeli njegovi predci a to je bila nezavisna i slobodna država
Prvi zapovijednik Vukovarske satnije HOS-a, prekaljen borac, prošao obuku u kampu HOS-a u Bosiljevu, u Zagrebu sudjelovao u osvajanju vojarni JNA Borongaj i Maršalka, jednom prilikom u cik zore Robert Šilić, Ivanon Brdar i još jedan pripadnik HOS-a popeli su se na 11. kat nebodera, planirali su malo podić prašinu pucajući po JNA kasarni ali tada je tenk počeo turirati unutar vojarne, Šilić nije mogao izdržati da ga ne pogodi, sprašio ga je zoljom, htio je još jednoga ali automatski se oglasila uzbuna koja je digla čitav Zagreb na noge, bježali su s vrha nebodera, prije tog događaja Šilić je bio na sastanku s Paragom gdje je pukao na prozivke HOS-a kao paravojne formacije te je rekao "Ako smo mi paravojni onda Maršalka leti u zrak" poznate su i njegove riječi kojima je pozivao JNA na predaju ispred vojarne Borongaj "Gospodo vojnici predajte se, inače ćemo vam sravnat kasarnu sa zemljon večeras"
Robertov suborac Damir Markuš Kutina o njemu je rekao:
"Robert Šilić je bio ekspert za eksploziv, zaista sam ga znao u mali prst, što se kaže. On je bio i zapovjednik HOS-a, a kasnije se priključio u pomoč našoj grupi Hosovaca koji su, uglavnom , protuoklopnim sredstvima zaustavljali tenkove i oklop te pješadiju sa domaćim braniteljima u Bogdanovcima. Jednom mi je prilikom objašnjavao protutenkovsku minu. Držao ju je i objašnjavao kao da govori o djevojci, takvu pažnju i znanje nisam doživio osim s njim. Konjic, mjesto o kojem je s ljubavlju pričao, mjesto odrastanja i mjesto koje je često spominjao, da ga ne bi mi ostali slučajno zaboravili, je mjesto koje je dalo heroja, o kojem mi preživjeli možemo svjedočit. Treba imati hrabrosti stati ispred tenka primjerice, nišaniti i riskirati da li će on biti brži, ali od njegovog pogotka se ne ostaje živ. Robi je bar dvadesetak puta to izveo, što u Bogdanovcima, što u Vukovaru."
Robi počiva na Splitskom Lovrincu ovakvi ratnici se ne zaboravljaju !
Neka mu je laka Hrvatska gruda!
Nema komentara:
Objavi komentar