2.prosinac 1991.

Na današnji dan 1991. godine poginulo je na Papuku u neprijateljskoj zasjedi 11 hrvatskih branitelja.
Koncem studenog 1991.godine došlo je do smetnji u telekomunikaciskim vezama između istočne Slavonije i središnje Hrvatske zbog kvara relejnih odašiljača na Papuku. Anđelko Tule i Tomislav Vužić u to su vrijeme radili na Sljemenu. Po zapovjedi zapovjednika 40. pukovnije veze HV-a iz Samobora Anđelko i Tomislav došli su u Požegu i u pratnji pripadnika 123. Požeške brigade išli nekoliko dana svakodnevno na Papuk radi otklanjanja kvara na relejnim uređajima. Dana 2. prosinca 1991.godine upali su neprijateljsku zasjedu i tom prilikom poginuli. Uz Tomislava i Anđelka stradalo je devet pripadnika 123. brigade. Želja im je bila uspostaviti vezu među ljudima, ali su mučki ubijeni iz zasjede i nitko nije preživio tako da nikada nećemo saznati kako se to dogodilo.

Mučenici

1. Zvonimir (Ivica) Abramović
2. Jozo (Ilija) Adžaga
3. Ismet Ivo (Marijan) Ahmetović
4. Vinko (Marko) Andrijanić
5. Jadranko (Ante) Anić-Antić (nestao)
6. Krešimir (Alojz) Arnold
7. Ilija (Jovan) Asađanin
8. Dražen (Josip) Babić
9. Ivan (Stjepan) Bainrauch
10. Tomislav (Franjo) Bajnrauh
11. Goran (Stojan) Baketa (nestao)
12. Stjepan (Andrija) Balaš
13. Dragutin (Josip) Balog
14. Zvonko (Ivan) Balog
15. Josip (Dragutin) Balog
16. Đuro (Andrija) Balvanac
17. Boris (Đuro) Banožić
18. Pero (Ratko) Baranjaji
19. Branko (Jozo) Barbarić (nestao)
20. Lovro (Ivan) Barbir
21. Đuka (Đuro) Barić
22. Željko (Stjepan) Baričević
23. Franjo (Andrija) Barišić
24. Anđelko (Ivan) Barta
25. Josip (Danijel) Batarelo (nestao)
26. Željko (Ante) Batarelo
27. Tomislav (Tomislav) Baumgertner
28. Marko (Ivo) Begčević
29. Željko (Mato) Begov
30. Stjepan (Stjepan) Bingula
31. Ringo (Nikola) Bjelanović
32. Miroslav (Mijo) Blašković
33. Zlatko (Zdenko) Blažević
34. Ante (Marjan) Bodrožić (nestao)
35. Marko (Jura) Bosak
36. Dragutin (Vladoslav) Bosanac
37. Tomislav (Antun) Bosanac
38. Josip (Ilija) Bošnjakov (nestao)
39. Ivan (Franjo) Božak (nestao)
40. Zvonimir (Ivan) Bračić (nestao)
41. Josip (Šime) Bradarić (nestao)
42. Josip (Pavo) Brajdić
43. Ivan (Ilija) Buovac
44. Zvonko (Stjepan) Bužić (nestao)
45. Đorđe (Đuro) Bukvić
46. Ivan (Slavko) Crnjac
47. Ivica (Blago) Čolak (nestao)
48. Zvonimir (Nikola) Čaleta
49. Stanoja (Boško) Čupić
50. Mladen (Marko) Čupić (nestao)
51. Tihomir (Zvonko) Dalić
52. Ivica (Petar) Dolišni
53. Ivan (Ivan) Došen (nestao)
54. Martin (Ivan) Došen (nestao)
55. Tadija (Ivan) Došen (nestao)
56. Josip (Srećko) Dragun
57. Stanko (Vladimir) Duvnjak
58. Saša (Đuro) Đuđar
59. Vladimir (Ivan) Đukić
60. Đuro (Vinko) Ebner
61. Karlo (Ištvan) Fituš (nestao)
62. Dragutin (Matija) Friščić
63. Petar (Danko) Furundžija
64. Robert (Mihajlo) Gajda
65. Milenko (Mate) Galić
66. Vedran (Vladimir) Galić
67. Borislav (Ivan) Garvanović
68. Dragan (Pavo) Gavrić
69. Zorislav (Dragutin) Gašpar (nestao)
70. Siniša Glavašević
71. Joze (Nuo) Gojani (nestao)
72. Krunoslav (Veljko) Golac
73. Branislav (Vladimir) Graf
74. Dragan (Mile) Granić
75. Milan (Mato) Grejza (nestao)
76. Zoran (Ilija) Gruber
77. Drago (Ivan) Gudelj
78. Tomislav (Franjo) Hegeduš (nestao)
79. Mario (Dragutin) Hegedušić
80. Željko (Slavko) Herceg
81. Ivan (Dragutin) Herman
82. Stjepan (Antun) Herman
83. Nedjeljko (Anđelko) Hlevnjak
84. Nikica (Ivan) Holjevac
85. Ivica (Josip) Horvat
86. Viktor (Šimun) Horvat (nestao)
87. Nedjeljko (Juraj) Husnjak
88. Zdenko (Zdravko) Iličić (nestao)
89. Zvonko (Ivan) Ileš
90. Ivica (Pavla) Imbrišić
91. Zlatko (Eugen) Ivan (nestao)
92. Aleksandar (Ivan) Ivezić
93. Marko (Ivan) Jajalo
94. Martin (Ivan) Jakubovski
95. Ljubomir (Antun) Jaloševac
96. Tomo (Dragutin) Jambor
97. Mihael (Antun) Janić
98. Borislav (Ivan) Janjić (nestao)
99. Boris (Đuro) Jantol
100. Zlatko (Kamilo) Jarabek
101. Ivica (Stipa) Jezidžić
102. Zvonimir (Zlatko) Jovan
103. Branko (Todor) Jovanović
104. Oliver (Đuro) Jovanović
105. Goran (Andrija) Jularić (nestao)
106. Damir (Tomislav) Jurela
107. Željko (Božo) Jurela
108. Drago (Juro) Jurendić
109. Marko ( Franjo) Jurišić
110. Pavao (Pavo) Jurišić
111. Željko ( Rude) Jurišić
112. Igor (Petar) Kačić
113. Josip ( Josip) Kapustić
114. Krešimir ( Ante) Kelava
115. Goran ( Mitar) Kitić
116. Đuro ( Franjo) Knežević
117. Tomislav (Dobroslav) Kolak
118. Vladimir (Dobroslav) Kolak
119. Duško (Josip) Kologranić (nestao)
120. Ivan (Petar) Komorski
121. Bono (Andrija) Kostenac (nestao)
122. Borislav (Ante) Kostović
123. Božidar (Mirko) Košir
124. Ivan (Mate) Kovač
125. Mladen (Branko) Kovač (nestao)
126. Damir (Tomo) Kovačić (nestao)
127. Zoran (Zlatko) Kovačević
128. Josip (Frano) Kožul
129. Ivan (Luka) Krajinović
130. Zlatko (Ante) Krajinović
131. Ivan (Petar) Krasić
132. Ivica (Hrvoje) Krezo
133. Kazimir (Branko) Krističević
134. Drago (Jozo) Križan (nestali)
135. Branimir (Mate) Kruneš
136. Zvonimir (Filip) Lerotić (nestao)
137. Tomislav (Branko) Lesić
138. Mihailo (Đuro) Let
139. Dragutin (Dragutin) Lili
140. Tihomir (Đorđe) Lončar (nestao)
141. Dragutin (Lovre) Lovrić
142. Jozo (Lovro) Lovrić (nestao)
143. Joko (Ivo) Lovrić
144. Marko (Mijat) Lucić
145. Branko (Ivan) Lukenda (nestao)
146. Mato (Marko) Lukić
147. Hrvoje (Luka) Ljubas
148. Mile (Ivan) Magdić (nestao)
149. Predrag (Mihajlo) Magoč
150. Robert (Tvrtko) Majić (nestao)
151. Željko (Stjepan) Major
152. Marko (Antun) Mandić (nestao)
153. Zdenko (Marko) Maričić
154. Martin (Marko) Marjanović (nestao)
155. Ivan (Antun) Mažar (nestao)
156. Ružica (Pero) Markobašić
157. Andrija (Janko) Međeši
158. Zoran (Andrija) Međeši
159. Josip (Valent) Mihalec
160. Ohran (Muhamed) Merić (nestao)
161. Tomislav (Gašpar) Mihović
162. Josip (Stjepan) Mikletić (nestao)
163. Zdravko (Slavko) Mikulić
164. Slavko (Mijo) Milić
165. Zvonimir (Ivan) Miljak (nestao)
166. Ivan (Marko) Mišić
167. Mile (Pavo) Mlinarić
168. Andrija (Stevan) Mokoš
169. Aleksandar (Stjepan) Molnar
170. Antun (Antun) Mutvar
171. Darko (Vladimir) Nađ
172. Franjo (Franjo) Nađ
173. Ivan (Milan) Nejašmić
174. Jean (Michael) Nicollier (nestao)
175. Mersad (Jusuf) Omerović (nestao)
177. Mufat (Đemal) Omerović
177. Vladislav (Stjepan) Oreški
178. Ivan (Dragutin) Oreški (nestao)
179. Tomislav (Andrija) Papp
180. Željko (Nikola) Patarić
181. Slobodan (Adam) Pavlić
182. Zlatko (Đuro) Pavlović
183. Mato (Anto) Perak
184. Aleksandar (Branko) Perko
185. Damir (Josip) Perković
186. Josip (Jure) Perković
187. Stjepan (Stanko) Petrović
188. Nikola (Nikola) Pinter
189. Ivan-Zvonimir (Mato) Plavšić
190. Janja (Stjepan) Podhorski
191. Damir (Ivan) Polhert
192. Branimir (Vojin) Polovina
193. Vjekoslav (Ignac) Poljak
194. Stanko (Gustav) Posavec
195. Tomo (Pero) Pravdić
196. Tomislav (Milan) Prpić (nestao)
197. Dmitar (Nikola) Pucar
198. Ivo (Slavko) Radačić
199. Ivan (Antun) Raguž
200. Krešimir (Milan) Ratković
201. Milan (Franjo) Rašić
202. Marko (Ivan) Ribičić
203. Salvador (Slavko) Rimac
204. Karlo (Antal) Rohaček
205. Željko (Karlo) Rohaček
206. Ćeman (Azem) Saiti (nestao)
207. Damjan (Marko) Samardžić (nestao)
208. Tihomir ( Dragoslav) Savanović (nestao)
209. Ivan (Martin) Senčić (nestao)
210. Stipan (Jozo) Sotinac (nestao)
211. Pavao (Ivan) Spudić
212. Marko (Mate) Stanić
213. Željko (Niko) Stanić
214. Petar (Vasilj) Stefanko
215. Ivan (Živko) Stojanović
216. Ljubomir (Vladimir) Stubičar
217. Davor (Martin) Šajtović
218. Martin (Adam) Šajtović
219. Stjepan (Stefan) Šarik (nestao)
220. Sead ( Hasan) Šaškin
221. Pero (Marko) Šimunić
222. Vjekoslav (Vladimir) Šindilj
223. Đuro (Gabrijel) Šrenk
224. Dražen (Juraj) Štefulj
225. Antun (Josip) Tabaček (nestao)
226. Tadija (Jozo) Tadić
227. Dujo (Jozo) Tarle (nestao)
228. Antun (Božidar) Terek
229. Darko (Tomo) Tišljarić
230. Ivica (Palvo) Tivanovac
231. Tihomir (Albin) Tomašić
232. Željko (Ivan) Tordinac
233. Tomislav (Eugen) Tot
234. Tihomir (Petar) Praljić
235. Petar (Petar) Turk
236. Miroslav (Antun) Turk
237. Dane (Jozo) Tustonjić
238. Dragica (Viktor) Tuškan (nestala)
239. Dražen (Dragutin) Tuškan (nestao)
240. Branko (Martin) Ušak
241. Mirko (Josipa) Vagenhofer
242. Zvonko (Franjo) Varenica
243. Vladimir (Josip) Varga
244. Mikajilo (Đorđe) Vasić
245. Siniša (Vladimir) Veber
246. Goran (Mate) Vidoš
247. Anton (Antun) Virges
248. Mate (Drago) Vlaho
249. Miroslav (Marko) Vlaho
250. Zlatan (Ljubo) Voloder
251. Harllan (Dušan) Von Besingger (nestao)
252. Zlatko (Antun) Vujević
253. Slaven (Josip) Vukojević
254. Rudolf (Rudolf) Vuković - Senzen
255. Vladimir (Zlatko) Vuković
256. Zdravko (Nikola) Vuković
257. Ivan (Ante) Vulić (nestao)
258. Zvonko (Ivan) Vulić (nestao)
259. Vid (Vid) Vulić (nestao)
260. Josip (Danko) Zeljko
261. Mihajlo (Vasilj) Zera
262. Dominik (Stjepan) Žeravica (nestao)
263. Damir (Josip) Živković (nestao)
264. Goran (Pavao) Živković (nestao)
265. Borislav (Mato) Žugec

Robert Šilić - HOS

Na današnji dan u Vukovarskoj bolnici preminuo Robert Šilić od posljedica teškog ranjavanja 11. studenog na Sajmištu, ranjen je dok je izvlačio pogođenog civila

Robert Šilić rođen je 1967. godine u Konjicu, prije rata bavio se sportom, bio je snažan mladić, njegovi djedovi skončali su svoje živote na Bleiburgu, smatrao je da svojom borbom nastavlja stvaranje sna kojeg su živjeli njegovi predci a to je bila nezavisna i slobodna država

Prvi zapovijednik Vukovarske satnije HOS-a, prekaljen borac, prošao obuku u kampu HOS-a u Bosiljevu, u Zagrebu sudjelovao u osvajanju vojarni JNA Borongaj i Maršalka, jednom prilikom u cik zore Robert Šilić, Ivanon Brdar i još jedan pripadnik HOS-a popeli su se na 11. kat nebodera, planirali su malo podić prašinu pucajući po JNA kasarni ali tada je tenk počeo turirati unutar vojarne, Šilić nije mogao izdržati da ga ne pogodi, sprašio ga je zoljom, htio je još jednoga ali automatski se oglasila uzbuna koja je digla čitav Zagreb na noge, bježali su s vrha nebodera, prije tog događaja Šilić je bio na sastanku s Paragom gdje je pukao na prozivke HOS-a kao paravojne formacije te je rekao "Ako smo mi paravojni onda Maršalka leti u zrak" poznate su i njegove riječi kojima je pozivao JNA na predaju ispred vojarne Borongaj "Gospodo vojnici predajte se, inače ćemo vam sravnat kasarnu sa zemljon večeras" 

Robertov suborac Damir Markuš Kutina o njemu je rekao:

"Robert Šilić je bio ekspert za eksploziv, zaista sam ga znao u mali prst, što se kaže. On je bio i zapovjednik HOS-a, a kasnije se priključio u pomoč našoj grupi Hosovaca koji su, uglavnom , protuoklopnim sredstvima zaustavljali tenkove i oklop te pješadiju sa domaćim braniteljima u Bogdanovcima. Jednom mi je prilikom objašnjavao protutenkovsku minu. Držao ju je i objašnjavao kao da govori o djevojci, takvu pažnju i znanje nisam doživio osim s njim. Konjic, mjesto o kojem je s ljubavlju pričao, mjesto odrastanja i mjesto koje je često spominjao, da ga ne bi mi ostali slučajno zaboravili, je mjesto koje je dalo heroja, o kojem mi preživjeli možemo svjedočit. Treba imati hrabrosti stati ispred tenka primjerice, nišaniti i riskirati da li će on biti brži, ali od njegovog pogotka se ne ostaje živ. Robi je bar dvadesetak puta to izveo, što u Bogdanovcima, što u Vukovaru."

Robi počiva na Splitskom Lovrincu ovakvi ratnici se ne zaboravljaju !

Neka mu je laka Hrvatska gruda!

1. mehanizirana gardijska brigada "Tigrovi"

1. mehanizirana gardijska brigada "Tigrovi" bila je najelitnija i najbolje opremljena vojna jedinica Hrvatske vojske (HV). Istaknula se tijekom Domovinskog rata. Vojna baza i zapovjedništvo jedinice bilo je u Zagrebu. 

Prvotno je oformljena 5. studenog 1990. u vojnoj bazi Rakitje. Bila je formirana od dobrovoljaca i dijelova Hrvatske policije (koja je bila oslonac za novu Hrvatsku vojsku). U početku, nedostatak opreme je značio da je jedinica bila potpuno Pješačka brigada, ali je ovo ubrzo ispravljeno i jedinica je postala Motorizirana Pješačka Brigada do rujna 1991, kada su veće vojne operacije počele. 

Vojna služba 

Vukovar 

Kada je rat počeo, Prva Brigada je bila upućena u Istočnu Slavoniju, koja je bila najteže napadnuta. Bitka za Vukovar, vitalna borba prve faze rata, je bilo gdje su elementi brigade prvi put doživjeli vatreno krštenje. Kako je grad bio pod teškim napadima od jakih tenkovskih i mehaniziranih snaga Jugoslavenske Narodne Armije (JNA), ubrzo je bio opkoljen i pod opsadom. Dijelovi Prve Gardijske Brigade su ostali unutar grada. Grad će pasti, ali su neki od opkoljenih vojnika uspjeli izvesti proboj i pobjeći prije pada grada. 

U jesen 1991. godine sastavi brigade koji su dotada bili razbacani po mnogim bojištima konačno se sastavlja na novljanskom ratištu na kojemu preuzima inicijativu te tijekom studenog i prosinca 1991. počinje s potiskivanjem neprijateljskih snaga i oslobađanjem dotada okupiranih područja zapadne Slavonije. 

Kako je bitka za vojarne uglavnom završila tijkom kasnog rujna, i Hrvati su zarobili dosta teške opreme iz vojarni JNA, Prva Gardijska Brigada je bila opremljena sa tenkovima i oklopnim vozilima i prvi tenkovski bataljun bio je oformljen. Do kraja 1992, Brigada je bila preuređena u Prvu Mehaniziranu Gardijsku Brigadu. 

1992-1994 

Sredinom 1992, brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika, što je uspješno završeno i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. 

Dijelovi brigade bili su uključeni u Operaciju Maslenica tijekom 1993. 

Tijekom 1994, Hrvatska je vojska bila uglavnom neaktivna i period je proveden u treningu i opremanju. 

Status i oprema brigade značili su da je ona uvijek korištena u najgorim borbama. Kada je Hrvatska vojska krenula iz defenzivne u ofenzivnu strategiju tijekom 1993, vojna doktrina je bila bazirana na varijaciji blitzkrieg strategije u kojoj slabije jedinice drže front, a Gardijske brigade - poput Tigrova - bi bili korišteni za probijanje obrane, zatim izolaciju i uništenje neprijateljskih formacija. Ova je taktika bila korištena sa velikim uspjehom tijekom 1995. 

U svibnju 1995, za vrijeme Operacije Bljesak, Prva Gardijska Brigada je vodila jedan od dva glavna napadna pravca koji su razdijelili i uništili Srpske snage u Zapadnoj Slavoniji. 

Brigada je sudjelovala u Operaciji "Ljeto '95" u Bosni i bila je instrumentalna u zauzimanju planinskog terena istočno od pobunjeničke Republike Srpske Krajine što će biti od vitalne važnosti za nadolazeću operaciju. 

Za Operaciju Oluja, brigada je bila postavljena na zapadni sektor (sjeverno od Gospića) i bila je glavni udarni element odgovoran da dosegne granicu sa Bosnom i Hercegovinom na toj liniji. Brigada je oslobodila Plitvice (gdje je pala prva žrtva rata 1991 u Krvavom Uskrsu na Plitvicama) i dosegla je granicu, spojivši se sa elementima Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) - jedan od ciljeva operacije bila je i deblokada Bihaćkog džepa gdje je bio opkoljen Peti Korpus ABiH. Nakon dosega granice, brigada je - zajedno sa snagama BiH - nastavila napredovati prema sjeveru.

Nakon Oluje, Hrvatske i Bosanske snage su bile u općoj protuofenzivi i Prva Gardijska Brigada je bila jedna od jedinica poslanih u Bosnu za tu svrhu, gdje je uspješno sudjelovala u oslobađanju zapadne Bosne, okupirane od pobunjenih Srba još od 1992. Kombinacija uspješne protuofenzive i NATO bombardiranja (Operacija Namjerna sila) je prisilila Srbe da pristanu na mirovne pregovore. 

Poslije rata 

Nakon Daytonskog sporazuma, Hrvatska je smanjila svoje vojne snage u skladu sa mirovnim sporazumom. Unatoč tome, i radi elitnog statusa brigade, ona je još uvijek najefektivniji element Hrvatskih oružanih snaga. 

Bila je ujedno i prva Hrvatska brigada koja je reorganizirana prema NATO-vim standardima. 

Njezini pripadnici uspješno su sudjelovali u nizu multilateralnih i bilateralnih vojnih vježbi, te su prva postrojba Hrvatske Vojske koja je sa pjesačkim snagama sudjelovala u misiji ISAF u Afganistanu. 

Postrojba danas 


Amblem 1. mehanizirane bojne Tigrovi 
U procesu preustroja OSRH, 1. gardijska brigada "Tigrovi", ukomponirana je u sastav novostvorene Gardijske motorizirane brigade, zajedno sa 2. brigadom "Gromovi", 4. brigadom "Pauci" i 9. brigadom "Vukovi". Naziv i simbole Tigrova danas nosi 1. mehanizirana bojna "Tigrovi" Gardijske motorizirane brigade.

"Sinovi Posavine"

Na današnji dan 1994.godine

4. gardijska motorizirana brigada "Sinovi Posavine" utemeljena je neposredno na prvoj crti Oraško - Šamačke bojišnice, kao težnja hrvatskog naroda u borbi za opstojnost kako na prostorima Bosanske Posavine tako i na prostorima cijele Bosne i Hercegovine. Popunjavana je pripadnicima proslavljenih ratnih brigada Bosanske Posavine od 101.Bosansko-brodske, 102. Odžačke brigade, 103.Derventske brigade, 104. Domaljevačko Šamačke brigade, 105. Modričke brigade, 106. Oraške brigade, 107. Gradačačke brigade, 108. Brčanske brigade i 115. Tuzlanske brigade Hrvatskog vijeća obrane, koji su u njeno utemeljenje bespoštedno i nesebično ugrađivali najvrednije što su imali, svoje živote i dijelove svoga tijela, kako bi nama osigurali ljepšu i svjetliju budućnost. Čast nam je i obaveza da ih se prisjećamo, te da vječno čuvamo uspomenu na njih.

Andrija Matijaš Pauk (31.srpanj 1947. - 9. listopad 1995.)

Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama prilikom oslobađanja i ulaska u Mrkonjić-Grad u Bosni. I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći Četvrtu. Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi njegovo ime. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-Grad nosio ime po njemu, Matijaševo.

Operacija Južni potez

Operacija Južni potez bila je posljednja operacija HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH. Bila je logički nastavak mjesec dana ranije izvedene operacije Maestral. Provedena je od 8. do 15. listopada 1995. Njome su hrvatske snage stigle tek 23 km od Banja Luke.

Cilj operacije

Cilj joj je bio: "staviti pod kontrolu putove Banja Luka - Čađavica; Mrkonjić-Grad - Banja Luka; postaviti topove tako da se može gađati Banja Luka; pomoći 5. i 7. korpusu Armije BiH na rijeci Sani i Ugru južno od Skender Vakufa."

Hrvatske snage

Stožer: general Ante Gotovina, general Rahim Ademi i general Ljubo Ćesić Rojs;

4. gardijska HV-a: general Damir Krstičević;
7. gardijska HV-a: general Ivan Korade;
1. Hrvatski gardijski zdrug: general Miljenko Filipović;
1. gardijska brigada HVO-a: stožerni brigadir Ante Luburić;
2. gardijska brigada HVO-a: general Stanko Sopta;
3. gardijska brigada HVO-a: brigadir Ilija Nakić;
Specijalna postrojba MUP-a HR HB: general Zlatan Mijo Jelić;
60. gardijsko-desantna bojna HVO-a: pukovnik Davor Dodig;
22. diverzantski odred HVO-a: pukovnik Predrag Mandić;
126. domobranska pukovnija HV-a: pukovnik Ante Podrug;
Izviđačko-diverzantska satnija Glavnog stožera HV-a: satnik Ivica Dekalić;
Operativna grupa Istok: general Željko Glasnović.
303.logistička baza Zagreb-Prometna satnija
Tijek operacije

Operacija Južni potez krenula je 8. listopada 1995. Nakon teških cjelodnevnih borbi u kojima je na suprotnoj strani navodno stajao Željko Ražnatović Arkan, srpski ratni zločinac, hrvatske snage su 9. listopada 1995., drugog dana operacije zauzele jedino veće mjesto u tom području - Mrkonjić Grad i izbile na planinu Manjaču. Prilikom ulaska 4. gardijske brigade protuoklopnom raketom je pogođen oklopni transporter u kojem je poginuo brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade, legendarni zapovijednik tenkista 4. gardijske brigade. Njemu u čast Mrkonjić Grad je čak nakratko imao ime Matijaševo. Inače, ime Mrkonjić Grad je ime dano između dva rata i zapravo odražava velikosrpske pretenzije - Petar Mrkonjić je bio hajdučki pseudonim srpskog kralja Petra I. koji se tijekom ustanka 1878. kratko borio s ustanicima u tom kraju. Staro ime Mrkonjić Grada je Varcar Vakuf.

U nastavku operacije hrvatske snage penju se obroncima planine Manjače i dolinom Vrbasa zauzimaju Bočac. Združene Hrvatske snage dolaze na 23 km od Banja Luke.

U isto vrijeme V i VII korpus Armije BiH napreduju dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu. Dio akcije u odgovornosti bošnjačkih snaga nije se zvao Južni potez nego Sana '95. Nakon teških borbi u kojoj je VRS koristila i borbene nalete helikopterima, Sanski Most pada u ruke Armije BiH 11. listopada 1995. Snage ABiH su se znatno približile Prijedoru i stavile ga pod topničku vatru, očekivao se i skori pad Prijedora. Postoji i nikada potvrđena angedota koja je tih dana kružila tiskom da je ratni zločinac Arkan za dlaku izbjegao zarobljavanje i u posljednjem trenutku pobjegao u oklopnjaku.

Rezultat

Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući Podrašničko polje, selo Čađavicu hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Bočac je opskrbljivao Banja Luku električnom energijom.

Panika u srpskim redovima

Srpske snage, I i II korpus bosanskih Srba, znatno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se nova kolona srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci. Posvuda se glasno špekulira o padu Banja Luke. Srpski vrh je u panici - eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina - padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao ili u ruke HV-a ili ABiH.

Zaustavljanje operacije

No, politička situacija nije bila sklona ulasku savezničkih, hrvatskih i bošnjačkih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku, čime bi se pregovori znatnije odužili.

Stoga je počeo znatan pritisak međunarodnje zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO, mada je Alija Izetbegović poručivao Franji Tuđmanu da je on spreman riskirati i ipak zauzeti Banja Luku.

Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na 23 kilometara od Banja Luke.