Operacija Ljeto 95.

Na današnji dan 1995. - Počela oslobodilačka akcija Hrvatske vojske i HVO-a operacija Ljeto '95., kojom su oslobodili 1600 četvornih kilometara zapadnog dijela BiH.

Početkom srpnja 1995. Srbi u BiH preuzimaju inicijativu na područjima UN-ovih "zaštićenih zona", s namjerom da definitivno ovladaju područjima Srebrenice, Žepe, Goražda i Bihaća. Tako Srebrenica pada u ruke Srba 11. srpnja 1995. nakon čega je svijet vidio nezapamćeni egzodus i stravičan pokolj preko 7000 Bošnjaka. To je bio najgori pokolj u Europi nakon 2. svjetskog rata. Nedugo nakon Srebrenice pada i Žepa, a Srbi se okreću napadu na Bihać i Bihaćku enklavu na koji su 19. srpnja 1995. krenule jake snage VRS (2. krajiški korpus) s namjerom da ovladaju i tom enklavom u kojoj se u okruženju još od 1992. godine nalazilo gotovo 200.000 ljudi.

Sve je izgledalo kao situacija u studenom 1994. koja je prethodila operaciji Zima '94. Bihać je opet došao u smrtnu opasnost, napadan s tri strane - s istoka i juga postrojbe 2. Krajiškog korupsa VRS, sa sjevera Abdićevi autonomaši, a sa zapada snage SVK, (jačine Korpusa specijalnih snaga te nekoliko brigada i oklopnih i topničkih sastava iz 15. i 39. korpusa). Dana 23. srpnja 1995. vojna situacija oko Bihaća je bila iznimno kritična i taj dan je ubilježen u povijest obrane Bihaća kao najteži dan obrane.

 Tadašnja Republika i Federacija BiH uputile su poziv Republici Hrvatskoj da pruži hitnu vojnu i svaku drugu pomoć u obrani od agresije, osobito na kritičnom području Bihaća. Dana 22. srpnja 1995. održani su u Splitu razgovori vodstava Hrvatske i BiH gdje je donesena Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja u skladu s naporima međunarodne zajednice. Deklaracija je osnažila Sporazum o prijateljstvu i suradnji od 21. srpnja 1992. godine. Dogovorena je koordinacija oružanih snaga Hrvatske i BiH, čime je konačno legalizirana prisutnost regularnih postrojbi Hrvatske vojske na teritoriju BiH.

Ante Gotovina izvješćuje dr. Franju Tuđmana da vojska neće moći izdržati još jednu zimu na Dinari. Stoga se donosi odluka o pokretanju operacije koja bi bila pandan operaciji Zima '94. Nova Operacija zvala se - Ljeto '95.

Srpske snage

Bosansko Grahovo i Glamoč branile su postrojbe iz sastava 2. Krajiškog korpusa VRS. Međutim, zbog značajnijeg angažmana na osvajanju Bihaća srpska obrana Bosanskog Grahova i Glamoča bila je slaba, a činili su je neiskusni vojnici, Srbi iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji su ranije izbjegli u Srbiju, gdje su mobilizirani i vraćeni na ratište. Opskrba ovih malobrojnih snaga bila je iznimno loša; topništvo SVK na Šatoru ostalo je bez streljiva, a oskudijevalo se gorivom, pa čak i hranom.

Marko Babić 5. 7. 2007 - 5. 7. 2013

Mile Dedaković - Jastreb

Mile Dedaković (rođen 4. srpnja 1951.) je umirovljeni stožerni brigadir Hrvatske vojske. Također poznat po svom ratnom nadimku Jastreb, Dedaković je najpoznatiji kao zapovjednik 204. vukovarske brigade i obrane grada Vukovara tijekom bitke 1991. početkom Domovinskog rata.

Životopis

Dedaković je rođen u srijemskom selu Nijemci u istočnoj Hrvatskoj. Diplomirao je na akademiji zračnih snaga Jugoslavenske narodne armije. Početkom 1990. imao je čin potpukovnika u JNA.

S raspadom Jugoslavije, Dedaković se u ljeto 1991. stavlja na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti i pristupa Zboru narodne garde. Kao jedan od rijetkih tada dostupnih iskusnih časnika, Dedaković je postavljen za zapovjednika obrane Vukovara koji se uskoro našao pod napadom JNA i pobunjenih hrvatskih Srba.

Nakon što je Dedaković preuzeo zapovjedništvo, sve jedinice u obrani grada preustrojene su u 204. brigadu ZNG-a u rujnu 1991. godine. U vrijeme osnivanja, brigada je brojala 1.803 vojnika, te joj je područje djelovanja bilo općina Vukovar, koja je uključivala gradove Vukovar i Ilok, kao i brojna okolna sela. Kako su svi zapovjednici obrane dobili šifrirana imena, Dedaković je dobio ime Jastreb, a njegov zamjenik Branko Borković je dobio ime Mladi Jastreb. Dedaković je zapovijedao brigadom u prvoj fazi opsade Vukovara do početka listopada, kada je bio raspoređen u obližnje Vinkovce, a brigada prešla pod zapovjedništvo Branka Borkovića.

Sredinom listopada Dedaković je zadužen za organiziranje proboja prema Vukovaru, koji je u međuvremenu odsječen od ostatka Hrvatske. Iako u početku uspješan, hrvatski protunapad opozvao je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, pod pritiskom Europske zajednice.To je omogućilo jugo-srpskim snagama da ponovno zauzmu izgubljene položaje. 18. studenog 1991. Vukovar je pao u srpske ruke.

22. studenog 1991. Dedaković i predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga bivaju uhićeni. Tijekom boravka u zatvoru, Dedaković je bio učestalo premlaćivan. Novo-osnovana "Komisija za Vukovar" na čelu sa Josipom Manolićem tada proglašava Dedakovića i Paragu krivcima za pad Vukovara te ih optužuje da su agenti Kontraobavještajne službe JNA (KOS), te da su spremali napad na Banske dvore. Vrhovni sud Republike Hrvatske 13. prosinca 1991. donosi rješenje kojim su sve optužbe protiv Dedakovića i Parage odbačene kao neosnovane. Nakon oslobađanja, Dedaković napušta Hrvatsku vojsku i pristupa HSP-u gdje je imenovan Glavnim inspektorom HOS-a. Nakon ubojstva zapovjednika HOS-a Hercegovine, general bojnika Blaža Kraljevića, u zasjedi Hrvatskog vijeća obrane, Dedaković se angažirao na smirivanju odnosa između HOS-a i HVO-a

111. brigada HV

111. brigada Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske, Rijeka, utemeljena je 2. srpnja 1991. godine.

Za nadnevak osnivanja uzima se dan, za vrijeme trajanja desetodnevnog rata u Sloveniji, kada je jedan dio tada ustrojenog Krčkog bataljuna 111. brigade zauzeo položaje na osiguranju Zračne luke Rijeka na otoku Krku kako bi se spriječio mogući desant. Nekoliko dana kasnije, zapoviješću predsjednika Franje Tuđmana i službeno je potvrđeno formiranje.

Osnivanje

Dana 27. siječnja 1991. g. na riječkom Korzu je održan prosvjed protiv prijetnji tadašnje JNA Hrvatskoj, a u MUP-u počinju u strogoj tajnosti pripreme za formiranje policijskih četa. Osnivanjem Zbora narodne garde 10. travnja, dio je redarstvenih snaga MUP-a stavljen pod Ministarstvo obrane, a u Rijeci se 8. travnja formirala pri MUP-u specijalna jedinica policije nazvana "Ajkule".

U lipnju 1991. general Marijan Čad, kao zapovjednik 13. (riječkog) korpusa JNA prosvjeduje pismom protiv prikazivanja vojske kao opasnosti za hrvatske građane. Taj 13. korpus bio je lociran na riječkom području i sastavljen od više brigada i pukova. U mirnodopskoj formaciji imao je najviše 5000 vojnika i starješina, a zapovjednici su bili uglavnom srpske nacionalnosti, uz nešto Makedonaca i ostalih. Hrvata je bilo samo 9 u starješinskom kadru.

Za vrijeme trajnog zasjedanja Sabora, njegovog šestog dana 25. lipnja 1991. g. donijeta je Ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti kojom je Hrvatska proglašena samostalnom državom. Istoga je dana današnja Slovenija na temelju plebiscita proglasila neovisnost od SFRJ. To je bio razlog za pokretanje agresije JNA i uslijedili su pokreti tenkova iz slovenskih i hrvatskih vojarni na zapadne slovenske granice.

Inače je brigada u tajnosti ustrojavana i ranije, a zapravo je nastala kao nastavak jedne policijske bojne koja je tada, po važećim zakonima mogla postojati. Prvi njen zapovjednik bio je sada umirovljeni brigadni general Sergio Rabar, a brigada je svojim sastavom, svojim ljudstvom, obuhvaćala ne samo područje grada Rijeke nego i Gorski kotar, Hrvatsko primorje s otocima i Istru. Po osnivanju, brigadu su tvorile dvije bojne s područja Rijeke, te po jedna iz Senja, Krka, Delnica i Cresa, odnosno Lošinja.

Ratni put
Koncem kolovoza 1991. g. odlukom predsjednika Republike Hrvatske brigada je dopunjena u svom ustroju djelatnom "A"-bojnom koja je ubrzo prerasla u glavnu udarnu silu brigade.

Tijekom odlučnih bojnih djelovanja brigadi se priključuju Opatijska pješačka satnija i dragovoljački vod iz Crikvenice. Ubrzo dio brigade odlazi na ličko bojište gdje dobiva prve zadaće: da odbaci četnike s prometnice Žuta Lokva - Brlog - Otočac te da razbije i samu opsadu Otočca i potom produži napadaj u smjeru Brlog - Drenov Klanac - Glavace što je s uspjehom izvršeno.

Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova 13-og ozloglašenog korpusa tzv. JNA u smjeru Rijeka - Grobnik - Delnice te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadaća brigada ima i zadaću spriječavanja mogućeg prodora istih postrojbi JNA u smjeru Rijeka - Crikvenica - Drežnica.

Jedna bojna imala je zadaću vršiti opsadu Delničkih vojarni dok je Krčka bojna osiguravala zračnu luku Krk od mogućeg desanta, a sam otok od prijetećeg pomorskog napadaja.

Samostalni inžinjerijski vod imao je zadaću zapriječiti izlaze iz vojarne "Klana". Nakon izvrsno obavljenih zadaća 111. brigada postupno se premješta na ličko bojište gdje postiže iznimne bojne uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, u žestokom sukobu sa tzv. "belim orlovima" obranjuje vojarnu Ramljane u kojoj se nalazilo 7 000 000 litara goriva, te produžava napadna djelovanja prema Čanku, gdje su neprijatelju naneseni veliki gubitci u ljudstvu i tvarnim - tehničkim sredstvima.

Paralelno sa spomenutim akcijama postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjeruju četnike iz smjera Lipice – Glibodol- (Ljuštine). Kroz navedena djelovanja i uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 km2 Hrvatske zemlje te je kroz sve ove godine i očuvan vitalni prometni smjer Karlovac - Mala Kapela - Brinje - prijevoj Vratnik - Senj. Nažalost, brigada je u ovim operacijama imala i prve žrtve: 13. studenog pogibaju Kristijan Ladavac, Nebojša Đikić, Zlatko Filić i Bruno Prpić.

Potpisivanjem primirja 3. siječnja 1992. g. ne prestaju sasvim borbena djelovanja - krajem siječnja dolazi do sukoba kod mjesta Dabar. Daljnjim razvojem mirovnog plana tijekom srpnja 1992. godine demobiliziraju se 2. i 3. bojna, te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG 111).

Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na Istočno-Slavonsko ratište odnosno u Posavinu. Tu bilježi značajne rezultate u borbama oko Bosanskog Broda gdje neprijatelju zadaje teške gubitke. Po izvlačenju iz okolice Bosanskog Broda odlazi na vruće i krizno ratište Orašja gdje direktno sudjeluje u oslobađanju sela Vidovice i Kopanica, te na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada četnika iz okolnih sela.

Po povratku u Rijeku TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na ličko ratište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika ali i učestvovanjem u svim obrambenim djelovanjima na području Like te u napadnim djelovanjima i oslobađanju "Medačkog džepa" u širem prostoru Gospića.

Munjevitom ali ograničenom akcijom Bljesak i 111. brigada se stavlja u pripravnost za eventualno djelovanje prema neprijatelju.

U Oluji 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta, Vrebca i ostalih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić.

Jedno od najčvršćih uporišta četnika - kota "Zubar" u neposrednoj blizini Ličkog Osika nije se uspjela održati u naletu bojovnika 111. brigade i na tom pravcu zadati su najteži udarci srpskim fanaticima. O žestini borbi govori i podatak da je nažalost poginulo šest a ranjeno četrdeset i četiri pripadnika postrojbe. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme, do povratka u Rijeku.

Od dana osnivanja do danas u bojnim je djelovanjima svoje živote položilo na oltar domovine pedeset i tri bojovnika a ranjena su dvijestoosamdeset i dva pripadnika 111. brigade.

Osim već spomenutog, brigadom su u proteklih petnaest godina zapovijedali stožerni brigadir Frano Primorac, brigadir Svetko Šare, brigadir Nikola Škunca, brigadir Ivica Nekić, bojnik Denis Deković sve do njenog gašenja i preimenovanja u 638. pješačku brigadu.

Devet tisuća bojovnika borilo se u sastavu 111. brigade, a kasnije kad je preustrojena u ročnu, obučilo se preko 17 tisuća vojnika čime su stekli teorijska i praktična znanja koja će kasnije ako ustreba koristiti u nekim drugim brigadama i pukovnijama u obrani Hrvatske domovine.

Odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog, a za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.